Kineziterapija
Kineziterapija je grana fizikalne terapije koja u liječenju primjenjuje pokret. Riječ je o primjeni znanstveno utemeljenih principa tjelovježbe prilagođenih za povećanje snage, izdržljivosti i pokretljivosti pojedinaca s funkcionalnim ograničenjima. S obzirom da često zaboravljamo kako je ljudsko tijelo stvoreno za kretanje, često se susrećemo s mišljenjem kako će sve druge terapijske metode dati brže i bolje rezultate od kineziterapije. I sasvim je razumljivo takvo razmišljanje jer ubrzan način života i dugogodišnje zanemarivanje problema dovode do situacija gdje pacijenti žele riješiti problem u vrlo kratkom vremenu. S druge strane, trebamo biti svjesni da stavljanjem kineziterapije na zadnje mjesto po prioritetima, štetimo sebi i svome zdravlju. Ona treba biti na prvom mjestu dok sve ostale procedure mogu ići s njom u kombinaciji. Kineziterapija se planira i provodi za svakog pojedinca individualno a prethodi joj fizioterapijska procjena koja sadrži detaljnu anamnezu, provođenje testova te analizu trenutnog stanja.
3 su osnovna tipa vježbi:
- Aktivne vježbe ( pacijent sam izvodi pokret )
- Aktivno-potpomognute vježbe ( pacijent započinje pokret, a terapeut pomaže da se pokret izvede do punog opsega)
- Pasivne vježbe ( pacijent ne može izvesti pokret, terapeut ga izvodi u potpunosti)
Postoje određena stanja i bolesti koje zahtijevaju posebno oblikovane koncepte kineziterapije.
| Indikacije za provođenje kineziterapije: | Kontraindikacije za provođenje kineziterapije: |
|---|---|
| – prije i poslije operativnih zahvata | – infektivne bolesti |
| – bolna stanja sustava za pokretanje | – febrilna stanja |
| – oštećenja perifernog i središnjeg živčanog sustava | – maligne bolesti praćene iscrpljenošću |
| – istegnuće tetiva i ligamenata | – krvarenja |
| – stanja nakon prijeloma kosti | – upalni procesi u organizmu |
| – kardiovaskularne bolesti | |
| – bolesti dišnog sustava |
Važno je naglasiti da postoje i stanja koja su relativna kontraindikacija za provođenje kineziterapije ( npr. kronični kardiovaskularni poremećaji, bolni sindromi visokog intenziteta, psihijatrijski poremećaji, loša opća kondicija ili iscrpljenost) i da su to situacije u kojima je individualan pristup uz doziranje i praćenje cijelog procesa ključan.