Ovaj naslov nije samo jedna od ispraznih rečenica na koju ćete naići po različitim portalima već znanstveno dokazana činjenica. U fizioterapiji postoji posebna grana koja u liječenju primjenjuje pokret, a naziva se kineziterapija.
Riječ je o primjeni znanstveno utemeljenih principa tjelovježbe prilagođenih za povećanje snage, izdržljivosti i pokretljivosti pojedinaca s funkcionalnim ograničenjima. Obzirom da često zaboravljamo kako je ljudsko tijelo stvoreno za kretanje, često se susrećemo s mišljenjem kako će sve druge terapijske metode dati brže i bolje rezultate od kineziterapije.
I sasvim je razumljivo takvo razmišljanje jer ubrzan način života i dugogodišnje zanemarivanje problema dovode do situacija gdje pacijenti žele riješiti problem u vrlo kratkom vremenu.
S druge strane, trebamo biti svjesni da stavljanjem kineziterapije na zadnje mjesto po prioritetima, štetimo sebi i svome zdravlju. Ona treba biti na prvom mjestu dok sve ostale procedure mogu ići s njom u kombinaciji.
Planiranje vježbi
Kineziterapija se planira i provodi za svakog pojedinca individualno a prethodi joj fizioterapijska procjena koja sadrži detaljnu anamnezu, provođenje testova te analizu trenutnog stanja. Postoje određena stanja i bolesti koje zahtijevaju posebno oblikovane koncepte kineziterapije.
Tu prije svega govorimo o specifičnim patološkim stanjima, neurološkim oštećenjima ili strukturnim deformacijama. Primjena kineziterapije u takvim slučajevima usmjerena je na specifične funkcionalne ciljeve.
Od specijalnih oblika kineziterapije treba svakako spomenuti Bobath metodu– tehniku koja se temelji na inhibiciji abnormalnih tonusa i obrazaca pokreta te poticanju normalnog kretanja kroz senzomotoričko iskustvo.
Vojta metodu– terapiju koja koristi refleksno puzanje i refleksno okretanje za aktivaciju urođenih motoričkih obrazaca kod neuroloških pacijenata,
PNF (proprioceptivna neuromuskularna facilitacija)– tehniku koja koristi dijagonalne obrasce pokreta za stimulaciju živčanog sustava i jačanje mišića te
Schroth metodu– visoko učinkovitu, neoperativnu 3D fizioterapiju za liječenje skolioze, kifoze i posturalnih asimetrija.
3 su osnovna tipa vježbi: Aktivne vježbe ( pacijent sam izvodi pokret ), aktivno-potpomognute vježbe ( pacijent započinje pokret, a terapeut pomaže da se pokret izvede do punog opsega) i pasivne vježbe ( pacijent ne može izvesti pokret, terapeut ga izvodi u potpunosti). Kineziterapija se primjenjuje kod različitih patoloških stanja a vrlo je učinkovita i kao prevencija da do istih ne dođe.
Najčešće se koristi: prije i poslije operativnih zahvata, kod prisutnosti bolnih stanja sustava za pokretanje, kod oštećenja perifernog i središnjeg živčanog sustava, istegnuća tetiva i ligamenata, kod stanja nakon prijeloma kosti, prisutnosti neke kardiovaskularne bolesti ili bolesti dišnog sustava. Postoje i stanja kada se kineziterapija nikako ne preporučuje a to su: infektivne bolesti, febrilna stanja, maligne bolesti praćene iscrpljenošću, krvarenja te upalni procesi u organizmu.
Važno je naglasiti da postoje i stanja koja su relativna kontraindikacija za provođenje kineziterapije ( npr. kronični kardiovaskularni poremećaji, bolni sindromi visokog intenziteta, psihijatrijski poremećaji, loša opća kondicija ili iscrpljenost) i da su to situacije u kojima je individualan pristup uz doziranje i praćenje cijelog procesa ključan.
Naslov ovog bloga vam je poziv. Stavite svoje zdravlje na 1.mjesto.